Standard (EADGBE)
Pitaju me zasto pjevam o tom moru buri jugu,
govore mi kako sanjam obecanu zemlju drugu.
Govore mi da se trgnem, dok je vrijeme, dok se moze,
k'o da mogu isprat kise onu davnu sol sa koze.
Vidim jata onih istih ptica
istu zvijezdu previsoku...
opet zivi stotinama lica
Dalmacija u mom oku.
Znam da nije bila samo moja
mozda sam u snu duboku...
ali zivi stotinama boja
Dalmacija u mom oku.
Govore mi cemu price, ljudi drugi zivot zive.
Odvezane sve su barke i brodovi s moje rive.
Ali negdje zvona zvone i skidaju ljudi kape
i dok djecji plac se cuje sastaju se nove klape.