Standard (EADGBE)
Ponekad sam pijan do uha nasmijan
dusa mi je otvorena knjiga
I moje nebo sad je, posoljeni zrak,
a moje more razlivena tinta,
kome biti zahvalan zivote moj
Krenem obalom koju dobro znam
samo par minuta pjesice od luke
gdje se djeca igraju, pred nama skrivaju,
kriju iglom izbodene ruke...
-mol
Pa opsujem da nemogu prostije
ma da odavno sam pobjego iz geta,
-mol
i mjesec iznad nas ima okus hostije,
a cesta miris izgubljenog svijeta
I moje nebo sad je posoljeni zrak
a moje more razlivena tinta
zato pjevam da ne pojede me mrak
jer da nisam ovo ja bi bio biljka
kome biti zahvalan grade moj