Standard (EADGBE)

Ponekad sam pijan do uha nasmijan

dusa mi je otvorena knjiga

 I moje nebo sad je, posoljeni zrak,

a moje more razlivena tinta,

 kome biti zahvalan zivote moj

 Krenem obalom koju dobro znam

 samo par minuta pjesice od luke

 gdje se djeca igraju, pred nama skrivaju,

kriju iglom izbodene ruke...

  -mol

Pa opsujem da nemogu prostije

 ma da odavno sam pobjego iz geta,

  -mol

i mjesec iznad nas ima okus hostije,

 a cesta miris izgubljenog svijeta

 I moje nebo sad je posoljeni zrak

 a moje more razlivena tinta

 zato pjevam da ne pojede me mrak

 jer da nisam ovo ja bi bio biljka

 kome biti zahvalan grade moj